4. pojačani propisi o upravljanju hranom (Reg. EC/1925/2006)
Krajem 2006. godine, Europska unija je objavila Reg EC/1925/2006 o dodavanju vitamina, minerala ili drugih tvari u hranu. Ova uredba je primijenjena 1. jula 2007. Takve namirnice koje su stavljene na tržište prije 1. jula 2007. godine bit će u skladu sa zahtjevima propisa najkasnije do 31. decembra 2009. godine.
U uredbi se navodi da pojačana hrana uključuje vitamine, minerale i druge tvari s nutritivnim i fiziološkim učincima osim vitamina i minerala, posebno funkcionalnu hranu biljnog porijekla. Propisi o pojačanoj hrani imaju za cilj zaštititi interese potrošača, objediniti različite propise o hrani koje provode države članice i omogućiti obogaćenu hranu koja sadrži vitamine, minerale ili druge tvari da slobodno cirkulira u EU.
Propisi uglavnom donose nove odredbe o dopuni vitamina i minerala u hrani, kao i drugim tvarima uključujući biljke. Ako tvar može imati štetne učinke, potrebne su procedure procjene rizika i upravljanja rizikom.
5. Direktiva o označavanju hrane (Dir 2000/13/EC)
Dana 20. marta 2000. godine, Evropski parlament i Vijeće izdali su Dir 2000/13/EC za usklađivanje zakona država članica o označavanju, opisu i oglašavanju hrane koja se prodaje krajnjim potrošačima.
Direktiva propisuje da se sljedeće informacije moraju označiti: naziv hrane, popis sastojaka, količina određenih sastojaka, neto sadržaj, rok trajanja, svi posebni uslovi skladištenja i upotrebe, imena i adrese proizvođača, pakera i prodavača, mjesto porijekla i sva potrebna uputstva za upotrebu, pića sa sadržajem alkohola većim od 1,2% po jedinici zapremine moraju navesti specifičnu koncentraciju alkohola.
Istovremeno, propisi postavljaju vrlo stroge zahtjeve u pogledu pouzdanosti nutritivnih podataka na etiketama hrane. Za označavanje propisano propisima, svi sastojci moraju biti navedeni prema težini. Što se tiče nutritivnih i zdravstvenih tvrdnji, moraju se poštovati relevantni propisi Reg EC/1924/2006.
6. Propisi o higijeni hrane (Reg. EC/852/2004)
Dana 29. aprila 2004. godine, Evropski parlament i Vijeće izdali su Reg EC/852/2004, koji je revidirana verzija propisa vezanih za higijenu hrane sadržanih u Direktivi Evropskog vijeća 93/43/EEC. Svrha je uspostaviti Sveobuhvatan i cjelovit sistem politika koji pokriva sve prehrambene proizvode na svakom prodajnom mjestu.
Ova uredba se odnosi na prehrambene kompanije i koristi se za osiguravanje higijene i sigurnosti hrane tokom cijelog procesa proizvodnje i prerade od primarnih proizvoda do krajnjih potrošača, ali ne uključuje pitanja ishrane, sastava i kvalitete hrane.
Prema propisima, subjekti u poslovanju s hranom (osim primarne proizvodnje) trebali bi usvojiti princip kritične kontrolne tačke za analizu opasnosti (HACCP) koji je predložio Codex Alimentarius (Međunarodni kodeks standarda hrane koji je razvila Organizacija Ujedinjenih naroda za hranu i poljoprivredu). Stoga većina kupaca ekstrakata biljaka u EU ima zahtjeve da kineske kompanije za ekstrakciju prođu HACCP.
7. Maksimalne granice ostataka novih poljoprivrednih i veterinarskih lijekova u hrani i hrani za životinje (Reg. EC/396/2005)
Dana 23. februara 2005. godine, Evropski parlament i Vijeće proglasili su Uredbu EC/396/2005, koja je organski ujedinila granice ostataka ljudske hrane i stočne hrane i utvrdila zadanu granicu. EU zahtijeva da svi jestivi proizvodi za prehranu ljudi ili životinja moraju zadovoljiti maksimalnu granicu ostataka pesticida i veterinarskih lijekova. Trenutna uredba je amandman Reg EC/149/2008 od 29. januara 2008.
1) Vrste hrane koje izazivaju zabrinutost
Propisi jasno propisuju maksimalne granice ostataka pesticida u određenoj ljudskoj hrani i hrani za životinje, pokrivajući sve jestive proizvode koje može konzumirati bilo koja životinja, uključujući i ukinutu Direktivu 90/642/EEZ (proizvodi biljnog porijekla). Kada se ti proizvodi koriste za sadnju, ispitivanje aktivnih sastojaka i za proizvodnju neprehrambenih proizvoda, oni mogu biti neograničeni.
2) Zadana granica i posebna granica
Prema propisima EU, maksimalna granica ostataka pesticida u hrani je 0,01 mg/kg, što je zadana granica. Za hranu za koju ne postoji jasna maksimalna granica ostatka, zadana granica se obično koristi kao standard.
U nekim posebnim slučajevima, za hranu se mogu koristiti posebna ograničenja, koja mogu biti veća od zadane granice.
3) Odgovor na granice ostataka pesticida
U nekim posebnim slučajevima, čak i ako proizvod ne zadovoljava granične zahtjeve iz regulatornog dodatka, ako proizvod nema neprihvatljive rizike, države članice mogu odobriti upotrebu proizvoda. Država članica mora odmah obavijestiti Evropsku komisiju, druge države članice i Evropsku agenciju za sigurnost hrane kako bi se što brže poduzele relevantne mjere (poput postavljanja privremenih maksimalnih granica ostataka itd.).
